Summi1
Summit2

Evropa: Godišnje 132kg otpada od hrane po osobi

ODRŽIVOST

Svet

15.04.2025

Između 2010. i 2022. godine, količina otpada generisana u EU se povećala, ali ako se podaci stave u kontekst ekonomskog rasta, dobija se pozitivnija slika. Količina otpada po jedinici ekonomskog učinka EU smanjena je za 13%, pri čemu se najveći deo tog smanjenja desio između 2020. i 2022. godine. Ipak, sektorski trendovi u generisanju otpada pokazuju značajne razlike, pokazuje nedavno objavljeni izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu „Sprečavanje otpada u Evropi – Napredak i izazovi, s posebnim osvrtom na otpad od hrane“.

U EU je tokom 2022. godine generisano oko 132 kg otpada od hrane po osobi, što ukupno iznosi nešto više od 59 miliona tona otpada od hrane. Prema izveštaju, otpad od hrane čini oko 16% ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte iz prehrambenog sistema EU.

Izveštaj napominje da zemlje članice EU aktivno sprovode mere za sprečavanje bacanja hrane. Čak 62% inicijativa za prevenciju na izvoru usmereno je na podizanje svesti i obrazovne aktivnosti.

Tržišne mere (4%) i regulatorne intervencije (1%) znatno su manje zastupljene u cilju prevencije na izvoru. Iako postoji prostor za unapređenje prikupljanja podataka, obavezno izveštavanje o generisanju otpada od hrane u EU doprinosi poboljšanju baze podataka. Pouzdani podaci su ključni da bi zemlje članice mogle ispuniti predložene ciljeve EU za smanjenje otpada od hrane, navodi se.

Nedovoljno se koristi proširena odgovornost proizvođača

Zemlje članice EU su u obavezi da na svakih šest godina procene svoje programe prevencije otpada, ali se ovaj proces često sprovodi nedosledno ili bez dovoljno transparentnosti, ističe se. To otežava procenu efikasnosti tih politika.

Takođe, postoji ograničena količina informacija o očekivanim efektima pojedinačnih mera, efikasnosti primenjenih instrumenata politike i resursima koji se izdvajaju na nacionalnom nivou.

Mere u nacionalnim programima za prevenciju otpada u Evropi i dalje se u velikoj meri oslanjaju na „meke“ instrumente politike, kao što su dobrovoljne inicijative, sporazumi i informativne kampanje.

Iako postoji veza između generisanja otpada i ekonomskog rasta, tržišni instrumenti su i dalje nedovoljno korišćeni, čineći samo 6% ukupnih instrumenata, dok proširena odgovornost proizvođača (EPR) učestvuje sa 2%. Kombinovanje više različitih instrumenata može poboljšati ukupnu efikasnost programa prevencije otpada, ističu autori.

Izvor: Cirkularna ekonomija