Kroz digitalnu transformaciju i integraciju ESG kriterija, tvrtke u potrošačkom sektoru mogu se strateški pozicionirati i sustavno odgovoriti na rastuće zahtjeve novih skupina potrošača.
Autor: Vali Marszalek, ESG direktorica za Mazars Adria regiju
U potrošačkom sektoru osnovno je pravilo „kupac je uvijek u pravu“. Ali kako poštivati to pravilo kad se zahtjevi potrošača ubrzano mijenjaju. Dodatno, posljednjih je godina potrošački sektor izložen pritiscima kao što su inflacija, geopolitički sukobi, regulatorne promjene i porast e-trgovine potaknut pandemijom. Dodajmo tome suprotstavljene zahtjeve nas kupaca, kao potrošača s jedne strane i kao građana s druge. Kao građani, glasat ćemo za regulativu o održivim proizvodima i uslugama i poticati tvrtke da organiziraju svoje poslovanje u skladu s tim. S druge strane, kao potrošači, tražimo veću pogodnost, brzinu, bržu dostavu. Kao građani, želimo više održive ambalaže ili manje ambalaže. Međutim, kao potrošači želimo isto tako sigurno zapakirane namirnice i lijepu prezentaciju proizvoda. Kao građani, zahtijevamo privatnost podataka, a kao potrošači, cijenimo personalizirane preporuke i kupnju jednim klikom. Svi ovi pomalo oprečni zahtjevi stavljaju nove i ponekad suprotne pritiske na potrošački sektor koji na njih mora odgovoriti jer - kupac je uvijek u pravu. Kako onda uspješno odgovoriti na sve te zahtjeve? Odgovor leži u digitalnoj transformaciji ali i u transformaciji prema održivosti. Dapače, jedna drugu jako dobro nadopunjuju, što možemo vidjeti i na primjerima naših klijenata. Neki od primjera naših klijenata uključuju smanjenje emisija i poboljšavanje transportne logistike digitalnim alatima ili smanjenje otpada proizvodnjom proizvoda na zahtjev. Ukratko, integracija ESG kriterija i digitalna transformacija nose i osiguravaju konkurentnost, a to posebno vrijedi za potrošački sektor. Kroz digitalnu transformaciju i integraciju ESG kriterija, tvrtke u potrošačkom sektoru mogu se strateški pozicionirati i sustavno odgovoriti na rastuće zahtjeve novih skupina potrošača.
Tvrtke koje prihvate nužnost promjena i iskoriste snagu tehnologije kao pokretača za ESG napredovat će na ovom putu. Neke su tvrtke već napravile velike korake u iskorištavanju tehnologije za ESG i druge ciljeve, u svrhu izvješćivanja o svom ugljičnom otisku, održavanja odnosa s potrošačima ili boljeg upravljanja opskrbnim lancima. Međutim nadolazeći izazovi zahtijevaju radikalniju ponovnu procjenu ciljeva i poslovnih modela. Prelazak na održivije, pametnije poslovne modele - one koji integriraju održivost s tehnologijom kako bi se ubrzao napredak u obje domene - učinit će tvrtke spremnima za budućnost. Takve tvrtke koriste tehnologiju kako bi ponovno osmislile vrijednost svojih proizvoda i procesa, uključujući smanjenje utjecaja na okoliš, povećanje pozitivnog društvenog utjecaja te izgradnju i održavanje odnosa s potrošačima. Operativno, s okolišnog aspekta to uključuje inpute, transport, logistiku, pakiranje, otpad i energiju. Na društvenom planu, to uključuje uzimanje u obzir zabrinutosti oko izrabljivanja, plaća i modernog ropstva u dobavljačkim lancima.
Postoje mnogi praktični načini na koje potrošačke tvrtke mogu prilagoditi svoje poslovne modele i strategije novim zahtjevima tržišta i potražnje. U Mazarsovom izvješću „Održivo, pametno i sinkronizirano: upotreba tehnologije za ubrzavanje ESG tranzicije u potrošačkom sektoru“ ove smo načine saželi u deset ključnih koraka. Početni koraci su oni strateški a tiču se prihvaćanja potrebe za ESG transformacijom. Kao kod svake poslovne transformacije, ovaj korak zahtijeva od lidera sposobnost elokventnog zagovaranja promjena, osobno i pismeno, dionicima unutar i izvan poslovanja. To je moguće samo ako su lideri sami to internalizirali, prihvatili da je izazov egzistencijalan i ako mogu artikulirati slučaj dovoljno uvjerljivo da izazovu unutarnju promjenu organizacijske kulture. Drugi korak je mapiranje ESG rizika i prilika na temelju dostupnih informacija i podataka. Na primjer, razumijevanje rizika u lancu opskrbe zahtijeva da tvrtke prvo mapiraju svoje lance opskrbe. Mapiranje ključnih rizika ne odnosi se samo na klimatske i okolišne čimbenike, jednako je korisno za društvene čimbenike i čimbenike upravljanja, kao što su ljudska prava, a posebice radnička prava. Nakon što su rizici poznati, sljedeći je korak provođenje mapiranja materijalnih rizika kako bi se odredili prioriteti najvažnijih rizika za organizaciju. Nakon istraživanja rizika i prilika slijedi vježba koje će se kontinuirano ponavljati a to je prikupljanje podataka. Kompanije moraju uspoređivati osnovne podatke o relevantnim ESG metrikama i postaviti sustave za prikupljanje i analizu podataka koji se mogu provjeravati dosljedno tijekom vremena. Tek tada mogu shvatiti svoj utjecaj, napredak i komercijalnu priliku. Kako bi ubrzale transformaciju, tvrtke moraju mjeriti i optimizirati performanse ESG-a i za to iskoristiti tehnologiju. Preostali koraci su taktički a odnose se na izgradnju prave kombinacije talenata i vještina u poslovanju, bilo kroz zapošljavanje, obuku za postojeće zaposlenike i vodstvo ili poboljšanjem raznolikosti u upravama. Ovo je posebno važno jer vodeći timovi s različitim iskustvom lakše će zamisliti proizvode i usluge koji će zadovoljiti suvremene zahtjeve potrošača. Na kraju, mnoge od potrebnih promjena ne može postići jedna tvrtka sama za sebe. Postavljanje mehanizama za suradnju ključni je korak.
Važno je napomenuti da će svoju ulogu u ovim promjenama odigrati i pravno okruženje koje kontinuirano pooštrava ESG zahtjeve na gotovo svim tržištima svijeta, zahtijevajući od tvrtki da poboljšaju svoj ESG učinak i da mjere svoj napredak te transparentno o njemu izvješćuju svake godine. Proširuje se i odgovornost za tvrtke od interne odgovornosti za operativne metrike do vanjske odgovornosti za metrike uzvodno i nizvodno od same tvrtke. Zahtjevi se pooštravaju na različitim teritorijima pa tako EU, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i drugi teritoriji donose i usvajaju zakone kako bi aktivnosti vezane uz ESG pretvorili iz težnje u realnost i standard. U siječnju 2023. stupila je tako na snagu Direktiva Europske unije o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), kojom se od više tvrtki nego ikad prije zahtijeva da javno izvješćuju o održivosti. Namjera CSRD-a je standardizirati način na koji tvrtke izvješćuju o svojim metrikama povezanima s održivosti i utjecati na način na koji dobavljači komuniciraju s velikim tvrtkama. Prepoznajući da se društvena pitanja isprepliću s pitanjima zaštite okoliša, CSRD izričito uključuje zahtjeve za izvješćivanje o radnim standardima, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti. Usporedno s načinom na koji tvrtke razmišljaju o strategiji za sljedećih pet do deset godina, isto tako moraju uzimati u obzir način na koji će pratiti i izvještavati o napretku. Umjesto da na usklađenost gledaju kao na teret, tvrtke bi trebale prepoznati društvena i druga ESG pitanja kao egzistencijalna za svoju dugoročnu održivost.
