Loše upravljanje opskrbnim lancem može dovesti do vrlo skupih kašnjenja, problema s kvalitetom ili štete po ugled.
Autor: Boban Mladenovski
Jedan od najboljih načina na koji tvrtke mogu dobro služiti svojim kupcima je učinkovito upravljanje svojim opskrbnim lancem, što bi trebao biti strateški prioritet. Što je upravljanje opskrbnim lancem? Jednostavno rečeno, upravljanje opskrbnim lancem nadzire sve procese koji integriraju dobavljače kako bi učinkovito radili na premještanju proizvoda od proizvodnje do kupca. Uzimaju se u obzir ponuda i potražnja. Krajnji fokus opskrbnog lanca je ispuniti ponudu vrijednosti potrošača, isporučujući proizvod na željenu lokaciju u obliku koji žele s jedinstvenim značajkama koje žele.
Pojam opskrbni lanac obuhvaća nekoliko značenja, a to su:
• koncept opskrbnog lanca
• industrija uključujući prijevoznike i propise
• funkcija koja je praksa upravljanja operativnim, logističkim i razinama zaliha kao dijelom koordinacije kupaca i dobavljača.
Ovi procesi i funkcije, kada se dobro izvode, mogu dodati vrijednost bilo kojoj industriji, zbog čega bi upravljanje opskrbnim lancem trebalo biti bitna komponenta poslovne strategije. Upravljanje opskrbnim lancem je proces integracije ponude i potražnje, ne samo unutar organizacije, već preko svih različitih članova i kanala tako da rade zajedno. Postoji pet osnovnih komponenti u sustavu upravljanja opskrbnim lancem:
1. Planiranje – Kako bi zadovoljili zahtjeve kupaca, menadžeri opskrbnog lanca moraju planirati unaprijed. To znači predviđanje potražnje;
2. Usmjeravanje – Odabir dobavljača koji će osigurati robu, sirovine ili usluge koje čine proizvod kritična je komponenta ovih lanaca. Kao dio strateškog pronalaženja izvora, menadžeri moraju nadgledati procese naručivanja, primanja, upravljanja zalihama i odobravanja plaćanja faktura za dobavljače;
3. Stvaranje proizvoda – Upravitelji lanca opskrbe također bi trebali pomoći u koordinaciji svih koraka uključenih u stvaranje proizvoda. To uključuje inspekciju i prihvaćanje sirovina, proizvodnju proizvoda, ispitivanje kvalitete i pakiranje;
4. Distribucija – Pobrinimo se da proizvodi dođu do kupaca. To uključuje koordinaciju narudžbi, planiranje isporuka, slanje, fakturiranje i primanje plaćanja. Općenito, za isporuku proizvoda mora se upravljati flotom vozila – od brodova koji prevoze proizvod proizveden u drugoj zemlji do flote kamiona i službi za dostavu;
5. Povrat proizvoda – Upravitelji lanca opskrbe također trebaju razviti mrežu koja podržava povrat proizvoda. Ta mreža mora biti osjetljiva i fleksibilna kako bi podržala potrebe korisnika.
Temelj za svaku od ovih komponenti je robusna mreža koja može učinkovito pratiti informacije u cijelom opskrbnom lancu i osigurati usklađenost sa zakonima i propisima. To uključuje širok raspon odjela: ljudske resurse, IT, osiguranje kvalitete, financije, dizajn proizvoda i prodaju.
Upravljanje lancem opskrbe ključno je za svaku organizaciju jer može donijeti nekoliko koristi organizaciji. Loše upravljanje može dovesti do vrlo skupih kašnjenja, problema s kvalitetom ili štete po ugled. U nekim slučajevima loše upravljanje opskrbnim lancem također može uzrokovati pravne probleme ako dobavljači ili procesi nisu usklađeni. Napredak tehnologije otključao je ogroman potencijal za upravljanje opskrbnim lancem. Omogućio je menadžerima da budu potpuno povezani, u stvarnom vremenu, s članovima opskrbnog lanca. U suradnji s menadžerima poduzeća mogu postići sljedeće:
• predvidjeti probleme
• imati pravovremeno ispravne cijene
• poboljšati zalihe i izvedbu.
Učinkovito upravljanje opskrbnim lancem pruža tri primarne prednosti organizaciji: smanjenje troškova, povećanje prometa i pravilno korištenje imovine.
Distribucijski centri – važna karika u opskrbi
Distribucijski centri smatraju se specijaliziranim, strateški smještenim skladištima. Oni igraju ključnu ulogu u opskrbnom lancu, posebno u pomaganju da se narudžbe kupaca ispune brže i točnije, dok su povezani troškovi što niži. Distribucijskim centrima može se upravljati i ovisno o potrebama ili strukturi poslovanja. Na primjer, neke maloprodajne tvrtke grade vlastite distribucijske centre i njima upravljaju, dok neke imaju partnerstva s logističkim tvrtkama ili trećim stranama.
Pitat ćemo se zašto distribucijski centri, a ne skladišta? Koja je razlika među njima? Robu uskladištenu u skladištima obično skladište proizvođači ili trgovci, a ne izravno potrošači. Distribucijski centri više su poput end-to-end logističkih operacija, skladištenja, pakiranja, za ispunjavanje narudžbi kupaca koji mogu biti maloprodajna mjesta ili direktni pojedinačni potrošači.
U usporedbi sa skladištima, distribucijski centri uglavnom nisu fokusirani na dugoročno skladištenje, već na protok robe. Time se uspostavljaju procesi koji mogu ubrzati rad i smanjiti troškove. Distribucijski centri trebali bi biti smješteni na strateškim mjestima, čime bi se smanjili troškovi i vrijeme potrebno da proizvod stigne na krajnje odredište.
Bez obzira na industriju, dobavljači ili proizvođači obično šalju svoje proizvode izravno u odgovarajuće distribucijske centre, gdje ih primaju i skladište. Kada dođe vrijeme za otpremu, zaposlenici upravljaju potrebnim logističkim procesima. Drugim riječima, odgovarajuća roba se uzima sa zaliha, pakira i šalje svaki put kada je kupac naruči.
Manje tvrtke mogu odlučiti da njihove distribucijske mreže servisira posebna logistička organizacija, dok će veće tvrtke vjerojatnije upravljati vlastitim distribucijskim mrežama dizajniranim za prijevoz robe od proizvođača ili veletrgovaca do trgovaca na malo ili potrošača. Velike tvrtke mogu imati nekoliko distribucijskih centara smještenih strateški, gdje svaki centar opslužuje određeni broj trgovina ili određenu geografsku regiju.
Izazovi distribucijskih mreža
Distribucijski centri nisu bez svojih nedostataka. Sve operacije moraju se izvesti brzo i točno kako bi se osigurao učinkovit rad. Svaki izostavljeni mali detalj potencijalno može uzrokovati nepredviđene probleme i kašnjenja, a time i povećati troškove. Pogrešna komunikacija oko pripreme i pakiranja robe može dovesti do problema u ispunjavanju plana, a neorganizirani rasporedi mogu značajno otežati rad radnika.
Distribucijski centri obrađuju proizvode pristigle od proizvođača ili veletrgovaca, organiziraju ih i dostavljaju na krajnja odredišta u najkraćem mogućem roku. To zahtijeva pažljivo praćenje razine zaliha kako bi operacije poput prijema robe, skladištenja i pripreme narudžbi bile što učinkovitije.
Otvaranje distribucijskog centra kratkoročno može biti skupo, ali dugoročne koristi obično nadmašuju početne troškove. To je zato što distribucijski centri imaju za cilj maksimizirati učinkovitost kad je u pitanju primanje, skladištenje, pakiranje i distribucija robe.
Foto: Freepik
