Summi1
Summit2

Marko Cvetković, direktor marketinga A&P DOO - Pepsi Srbija i Crna Gora: Mnogi generalni menadžeri nisu stručnjaci za oblast u kojoj posluje firma, i to je ok

KOLUMNA PONEDELJKOM

Srbija

16.08.2021

Po meni ova tema je veoma zanimljiva, a rekao bih da je mnogi ne razumeju. Pre svega mislim da ljude koji su na nižim pozicijama u okviru jedne kompanije, na one koji tek koračaju u svet biznisa, ali i na one koji žele da se razvijaju u ovom smeru i vide sebe na odgovornijim pozicijama od onih na kojim su sada. 

Piše: Marko Cvetković, Direktor marketinga A&P DOO - Pepsi Srbija i Crna Gora

Koje su to kompetence koje generalni direktor/menadžer/CEO, a mogu slobodno reći i bilo koji drugi menadžer, treba da ima kako bi upravljao jednom kompanijom? Neko bi rekao: ,,Uh, pa on mora da zna sve, svaki proces/proceduru, tok posla, konekcije, što vertiklane što horiznotalne... Mora da je radio taj posao, da poznaje apsolutno sve zakonitosti poslovanja, detalje itd...’’ Da vam odmah kažem... nije baš tako.

U cilju da ovo shvatite na pravi način, iskopiraću u nastavku deo teksta na koji sam naleteo na jednoj mreži, a za koji verujem da gađa suštinu. On je i bio inspiracija za ovaj tekst.

‘’Ljudi se često čude da mnogi generalni menadžeri nisu stručnjaci za oblast u kojoj posluje firma. To može da ima i svoje prednosti’’, navodi Dejan Simić, HR konsultant, i nastavlja: ‘’Kada tražim generalne direktore za klijente, obično mi kažu da prednost imaju ljudi iz branše, ali da to nije uslov.

Kako je to moguće?

Uloga generalnog menadžera se često pogrešno shvata. Nije njegov zadatak da unapređuje proizvodni proces. On u laboratoriji ne mora da mućka nove hemijske kombinacije. On ne projektuje, ne obilazi kupce i ne prezentuje stručnjacima kompleksna rešenja. Za sve to ima ljude. Njegov zadatak je da upravlja ljudima koji se razumeju u svoj posao. Ako generalni menadžer nema pojma o tom poslu, to može čak da bude prednost.

Zašto?

Primoran je najveći deo svog posla da delegira i nije ni u stanju da preuzima na sebe zadatke, koje bi trebalo da odrađuju drugi. Može da radi samo ono jedno, što je istovremeno i najvažniji zadatak unutar jedne kompanije: Da rukovodi.’’

Principi profesionalnih menadžera naslanjaju se na liderstvo i viziju u kom smeru kompanije treba da idu. Da bi se to dostiglo, ili makar krenulo na put ostvarenja ciljeva, menadžeri ne mogu da obavljaju operativne poslove, već treba da predvode ljude koji određene poslove znaju bolje od njih. Samo prihvatanje te činjenice i odsustvo ega kod menadžera, čini ga liderom. Spoznaja ko je najbolji u svom poslu, koji radnik treba da bude na kom mestu i zašto, uvećava produktivnost kompanije, a menadžera čini dobrim liderom koji je spreman da uči od drugih svakog dana, osim toga što i on prenosi znanja na svoj tim. On je zapravo Željko Obradović biznisa, neko ko gleda širu sliku i ko tačno zna koji radnik može da pruži maksimum i na kom mestu u kompaniji, koje su njegove snage a koje slabosti, kad je trenutak da se motiviše, a kada da završi svoj deo posla.

Sa druge strane, želim sa vama da podelim još jedan sjajan deo teksta, koji je napisao Darko Mirković, Alterna international: ‘’Lider koji se žali na svoje članove tima se zapravo žali na svoje liderstvo. Ako je prihvatio odgovornost da ostvari određeni rezultat, ne može da je prebacuje na svoj tim. Može da delegira posao, ali odgovornost i dalje pripada njemu.

Vlasnik biznisa koji se žali na svoje zaposlene, se zapravo žali na svoju sposobnost da organizuje, usmerava i motiviše tim.''

Ovo je na toliko nivoa tačno i korisno. Ako to pretočimo u sport, uvek usled lošijih rezultata kluba, smenjuje se trener, a ne 12 ili 22 igrača. Trener, odnosno menadžer/direktor u jednoj kompaniji, je taj koji sastavlja tim, bira igrače/radnike, postavlja ih na mesta za koje on smatra da su najbolja za njih i rukovodi timom ka postizanju ciljeva.

Stvari koje sam spoznao u sportu, a važe i u biznisu su:

  • Uloga u timu - kolektivni sport je možda idealno mesto da sagledamo i upoznamo kako tim funkcioniše i koja je čija uloga. Najuspešniji timovi su oni u kojoj pojedinci najbolje funscionišu zajedno, a ne skup najboljih pojedinaca. Kada svako kvalitetno uradi svoj deo posla, rezultat je sve izvesniji.
  • Kako treniraš, tako igraš - U sportu je ovo jedno od najvažnijih pravila, jer koliko ozbiljan i posvećen pristup imaš na treningu, takav pristup ćeš imati i na utakmici. U biznisu, svakog dana treba da daš svoj maksimum na poslu, jer samo tako si spreman za veće izazove i smanjuješ prilike za potencijalne greške.
  • Vera i bodrenje tima - U sportu kolektivni duh igra važnu ulogu. Nebrojano puta ste čuli kako igrači kažu: ,,Imamo sjajnu atmosferu u timu''. To govori da se međusobno uvažavaju, poštuju i bodre. U biznisu, isti principi mogu da se primene, jer samo vera u svoje kolege, nesebično i bezuslovno bodrenje i podrška, stvaraju atmosferu da se niko ne oseća usamljeno i neprihvaćeno. Ako sagledamo činjenicu da više vremena provodimo sa kolegama na poslu, nego sa porodicama, učinite sve da vam atmosfera na poslu bude pozitivna.

Pokrenuli smo novu rubriku, simbolično nazvanu Kolumna ponedeljkom, jer bismo želeli da početak svake radne nedelje bude obeležen pozitivnim pričama, konstruktivnim predlozima i korisnim zaključcima naših kolumnista. Nadamo se da će kolumne mnogima od vas dati vetar u leđa i inspirisati vas na nove poduhvate!

Ako želite da podelite vaše stavove u okviru ove rubrike sa našim čitaocima, možete nas kontaktirati na mejl: milica@instore.rs.