Summi1
Summit2

Vinarija Dalia vraća sjaj Negotinskoj Krajini

PREDSTAVLJAMO

Srbija

29.08.2024

Kada su se spojili sunce i zemlja Negotinske Krajine, autohtone sorte grožđa i znanje i ljubav prema poslu enologa Kristine Lukić, nastala je vinarija Dalia 2021. godine. Kristina, vlasnica i direktorka ove vinarije se nakon školovanja i prikupljanja iskustava po svetu vratila u Srbiju. Tada je započela ovaj projekat, koji će, kako se ona nada biti samo jedan od onih koji bi mogao da privuče pažnju mladih ljudi i ovom kraju naše zemlje pruži mogućnost da doživi renesansu.

Priredila: Milica Milutinović, milica@instore.rs

Kristina nam je otkrila da njena priča počinje krajem srednje škole u Italiji, gde je tada živela sa roditeljima od svoje devete godine. Sasvim slučajno pri kraju srednje škole je odlučila da upiše Enologiju i Vinogradarstvo na fakultetu u Udinama, jer joj je zvučalo zanimljivo, a onda je vrlo brzo shvatila da je to njen put: Nakon prve berbe kao stažista u jednoj vinariji na Sardiniji sam shvatila da je to jedino čime želim da se bavim! Tokom studija sam uradila dve berbe, jedna u toj vinariji, a druga u Beaujolais-u u Francuskoj. Nakon diplomiranja, krenula sam po svetu da skupljam iskustvo po raznim vinarijama u takozvanom novom i starom svetu (Čile, Španija, Kalifornija, Novi Zeland i Šampanja). Igrom slučaja na jednom sajmu biodinamičkih vina u Francuskoj sam probala vina iz Negotinske Krajine i zaintrigirana tim ukusima, odlučila da obiđem zonu. Već duže vreme je u meni tinjala želja da se vratim u Srbiju i to je bilo to! Kada sam prvi put kročila u Rogljevačko-Rajački atar odlučila sam i da ostanem. Kupila zemlju u selu Smedovac i krenula svoj projekat, uz finansijsku pomoć dva francuska investitora, koja su prepoznala moj potencijal kao i potencijal ove prelepe zemlje u istočnoj Srbiji.

Treba naći rešenje kako povratiti mlade da se bave poljoprivredom, a ne uvoziti radnu snagu.

Prema njenim rečima, cilj projekta je postepena sadnja desetak hektara vinograda sa fokusom na autohtone sorte (Prokupac, Začinak, Crna Tamjanika, Bagrina itd), organsku proizvodnja u vinogradu i proizvodnju vina sa što manje manipulacija, kako bi bili pravi izraz ovog teroara. Ona je trenutno jedina zaposlena. Sarađuje sa lokalnon vinarijom Vinarija Raj (koja je u organskoj proizvodnji od 2021.), gde otkupljuje deo prostora i jednu količinu grožđa, a rentira 1,8 hektara vinograda (gamay i traminac), dok čeka svoje vinograde. Takođe je nastala jedna lepa saradnja sa mladima iz okoline (koji se vratili iz inostranstva, ili koji su nastavili porodičnu tradiciju) zasnivanjem udruženja Mladi Sa Rajačkih Pivnica. Cilj ovog udruženja je povratak što više vinograda, očuvanje tradicije, kao i povratak mladih ljudi na selo, dodaje Kristina. 

Godišnja proizvodnja vinarije Dalia je oko 10.000 boca, a postepeno će se povećati do 30.000. Za sada je, kako je Kristina spomenula, na iznajmljenih 1,8 hektara vinograda (50 ari gamea i 1,3 hektara traminca. Ove godine je posadila 80 ari mešano prokupac i začinak i 50 ari rizlinga. Svake godine planira da doda po 1,5/2 hektara.

Sva vina su pravljena principom minimalne intervencije, sa autohtonim kvascima, bez bistrenja i filtriranja i sa veoma ograničenom količinom sulfita. U ponudi su Trač (belo vino od sorte traminac), Barjak (belo vino od sorte rajinski riesling), Pramen (oranž od sorte traminac), Gaamez (sveže crveno vino sorte gamay), Bagra (petnat od sorte Bagrina), Penuašavo Crna Tamjanika, Splet (crveno vino od sorte gamay - 80% i Vranac - 20%) i Kos (crveno vino od sorte merlot), objasnila nam je naša sagovornica. 

Kako kaže, misli da su blaža i lepršavija vina sve više i više popularna generalno u svetu, tako i kod nas, gde se pojavila i ozbiljna potrošačka grupa mahom iz Rusije, već naviknuta na takozvana prirodna vina. Trač, oranži i petnatovi su sigurna prodaja bez mnogo truda, zaključuje ona.

Proizvodi vinarije Dalia mogu da se kupe direktno kod njih, po raznim vinotekama i ponekim restoranima uglavnom u Beogradu. Takođe, započela je i izvoz za Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, a u planu ima još stranih zemalja. Svaka godina je novi izazov i novo otkriće, tako i nastaju konstanto novi eksperimenti i nove etikete, a i naš umetnički duh nas gura da kreiramo stalno nešto novo, kaže nam Kristina. 

Današnji prosečan srpski konzument vina 
Iskreno mislim da se u poslednjih 15 godina proizvodnja vina drastično transformisala, na bolje! Ali konzumacija vina je i dalje veoma mala. U Srbiji se i danas preferiraju rakija i pivo, tako da treba poraditi na tome, da vino bude deo svakodnevice kao u Francuskoj, Italiji, Španiji itd. Najveći eksperimentalni duh sam primetila u Beogradu, gde se i pojavila grupa stranih konzumenata koja diktira malo nove trendove. Za ostatak Srbije moram da priznam da je malo teže, zatvorenije, ali sam uverena da će se i to vremenom promeniti. 

Jedan od ogromnih problema u poslovanju je, kaže nam ona, radna snaga, koja sve više i više fali: Treba naći rešenje kako povratiti mlade da se bave poljoprivredom, a ne uvoziti radnu snagu. Drugi problem je neregulisano tržište, koje diktiraju veliki proizvođači kroz ogromne rabate i razne stimulacije koje su neisplative i neizdržive za manje proizvođače. Konkurencija je velika i često nepravedna. Treće, smatram da bi trebalo da imamo više sredstava za razvoj poslovanja, pogotovu mladi proizvođači i projekti kao što je naš, udruženja Mladi Sa Rajačkih Pivnica, imaju kao cilj oživljavanje zapostavljenih sredina sa velikim potencijalom za turizam. Sredstva bi trebala da budu pristupačnija i dobijanje istih vremenski brže. 

Takođe, Kristina je za kraj imala lepu, ohrabrujuću poruku za sve nove ili buduće male proizvođače: Ako imate bilo kakvu viziju stvaranja bilo kakvog proizvoda, idite ka tome! Uz veliki trud, rad ali i zabavu je moguća realizacija te vizije! Bitna je upornost i ljubav prema tome što se radi, a satisfakcija nakon realizacije je neopisiva.  

Foto: privatna arhiva